Prizori zločina
KRAVICA
Vlasti u Bratuncu trenutno su u procesu renoviranja hangara nekadašnje Zemljoradničke zadruge Kravica, jednog od najpoznatijih stratišta srebreničkog genocida.

Predstavnicima udruženja žrtava srebreničkog genocida više puta odbijen je pristup ovoj lokaciji prilikom komemoracija, a na samom hangaru nema nikakvog obilježja ili plakete koja govori o zločinu počinjenom na ovoj lokaciji.

U Kravici je, prema više presuda Haškog tribunala i Suda BiH, ubijeno više od 1000 osoba. Ovo je bilo mjesto prve masovne egzekucije, koje su zatim uslijedile na više lokacija teritorije opštine Zvornik i gdje je ubijeno preko 7000 Bošnjaka.
Samo dvije osobe preživjele su masakr u Kravici i o tome svjedočile pred sudovima u Haagu i Sarajevu. O zločinu u Kravici svjedočili su i počinioci koji su priznali krivicu, uposlenici zemljoradničke zadruge i pripadnici civilne zaštite koji su odvozili tijela.

“Odvedeni smo u skladište u Kravici. Kad sam ja ušao već bilo puno… Zadnji koji je ušao nije imao gdje sjesti, vojnik mu je opsovao majku, udario ga u krsta. Po njemu je srezao rafal i onda je počelo pucati po cijelom skladištu… Nit’ sam se micao, nit’ sam gledao. Čuo sam vojnike kako se smiju i pričaju, građevinsku mašinu kako razvaljuje vrata skladišta i naređenje da se tijela pokriju sijenom.”

Zaštićeni svjedok RM-256, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju

“Kad je zadnji čovjek ušao u magacin, počeo je rafal. Nit’ si znao ko puca, ni šta puca. Pucale su bombe i rafali. Legao sam na beton i čekao sudbinu. Vikali su ljudi da ih spasi neko, ali nije tu bilo humanosti ni pomoći. Ja nisam ni glasa dao.”

Zaštićeni svjedok D1, Sud BiH

“Vidio sam 18 autobusa… U hangaru je onda bilo oko 1.000 ljudi… Kada su napunili zatvoreni dio hangara, zaključali su vrata katancem i počeli puniti otvoreni dio. Čuo sam rafal i glasni uzvik ‘Allahu ekber’. Zatočenici su nasrnuli na stražare. Oni ispred kapije su zapucali. Za pola sata su svi pobijeni u otvorenom dijelu hangara. Ubijanje je ubrzo nastavljeno i u zatvorenom dijelu.”

Luka Marković, Uposlenik zemljoradničke zadruge, Sud BiH
“Da sam znao da ću utovarati leševe, ne bih došao. Nakon što su nam utovarili leševe u kamione, rekli su da ih vozimo u selo Glogova. Tamo su nas dočekali vojnici i grobnica dužine oko 50 metara i širine oko 2,5 metara, u kojoj je bilo već nekoliko leševa.”
Zaštićeni svjedok S3, Bivši pripadnik Civilne zaštite Bratunac, Sud BiH.
“Želim se izviniti porodicama žrtava Srebrenice. Žao mi je što se to desilo. Žao mi je što sam bio na tom mjestu.”

Bivši pripradnik Specijalne policije Šekovići Vaso Todorović, koji je jedini priznao učešće u zločinu u Kravici, Sud BiH

“Krajem tog poslijepodneva, srpske snage otpočinju pravi pokolj. Veliki broj bosanskih Muslimana, njih 1.000 do 1.500 okupljeno je u skladištu u Kravici. Vojnici otvaraju vatru, bacaju granate. One koji pokušaju pobjeći ubijaju na mjestu. Sutradan, srpske snage dozivaju one koji su eventualno preživjeli. One koji se odazovu ponekad tjeraju da pjevaju srpske pjesme, a zatim ih ubijaju. Konačno, dolazi mašina koja odvozi tijela.”

Predsjedavajući Sudskog vijeća Almiro Rodrigues, izricanje presude Radislavu
Krstiću

Do sada je za zločin u Kravici presudama Suda BiH osuđeno ukupno 14 osoba na 236 godina zatvora, dok je u Haškom tribunalu osuđeno 16 osoba iz političkog, vojnog i policijskog vrha na četiri doživotne kazne i 189 godina zatvora, od čega je veći dio osuđen i za Kravicu.